Priče iz Usnulog grada (11)
Foto: Internet
Imao je čudan osećaj kada umoran legne na kauč „na rasklapanje“, kupljen na buvljaku. Prožimala ga je prijatna drhtavica, uzbuđenje, ushićenje.
Ideje za slike je uvek dobijao u kreativnom sanjarenju, kako je zvao razmišljanje pred spavanje. Gradio je sliku prvo u mislima, a tehnički deo je sa lakoćom uradio već u prepodnevnim časovima. Iako su svi cenili njegov rad, on nikada nije bio zadovoljan.
Bio je kišovit, hladan, septembarski dan. Ostao je u ateljeu. Te večeri, uronjen u meki starinski kauč predao se sanjarenju. Osetio je neizmernu radost. Blaženstvo u duši. Ljubav... Bezvremeni lik žene za kojim je tragao bio je pred njim... Plašeći se da ne izgubi tu viziju, u groznici sna, počeo je da slika. Grčevito je istiskivao boje, menjao četkice, a pogled sa portreta ga je čežnjivo pratio u iščekivanju kulminacije njegovih osećanja. Poslednji potez i još jedan pogled na nju.
„To je ona... to je ona...!“ - šaputao je, i srećan se bacio na kauč.
Probudila ga je blještava svetlost jutarnjeg sunca. Skočio je sa kauča u susret slici. Na štafelaju belo platno. Boje i četkice uredno složene. Zadrhtao je.
Nadica Janić
8 коментара:
Ono što je idealno, imamo samo u snu, Vrhunsku sreću imamo samo na tren. Ali je imamo.
Divno je što i Vas opet imamo u pričama koje greju i bude osmeh u rana septembarska jutra...
Hvala, draga Todora, na ovom divnom komentaru!
Sjajna priča, Nadice! Snovi podržavaju sve naše želje i nadanja.
Srećni su oni koji znaju sanjati...
Hvala, "emo_serpica"!
divno, i istinito
svaka čast :)
Hvala, Luminous, što pratite blog i na ovom pohvalnom komentaru.
Srdačan pozdrav.
Snovi!!! Ah, snovi- tako slatki i varljivi! Bilo bi divno snivati uvijek ono što nam java možda nikada donijeti neće... snovi su magličasta iluzija!
Snovi su čudesna dimenzija postojanja. Možda, posle fizičke smrti, nastavljamo život u toj dimenziji!? Ili, možda, paralelno postojimo i "ovde" i "tamo"?
Постави коментар