недеља, 22. март 2020.

PISMO

... a priča teče dalje (42)




NAJBOLJI LEK JE VOLJENI ČOVEK

„O mikrobima se ranije ništa nije znalo. I smejali su se naučnicima koji su pričali o malim životinjama koje izazivaju bolesti. A bile su dijagnoze koje nama danas izgledaju čudne: "umro od neuzvraćene ljubavi", " razboleo se od slomljenog srca", "dobio sušicu od razočarenja". Ovo su bili uobičajeni medicinski izveštaji običnih lekara. I sve je bilo sasvim razumljivo. 

​​Potom su mikrobe ipak priznali; ali još nije bilo jasno - kako ove zle male životinje napadaju one koji su tužni i napušteni. I arapski lekari pre hiljadu godina preporučivali su da se pacijentu dovede objekat njegove ljubavi. Da dovedu voljenu osobu, iako je iz daleke zemalje. A dok ide karavan, da mu se pokazuje portret voljene osobe ili čitaju pesame o spajanju voljenih. 

Tada su još bili korišćeni portreti, u dalekim predislamskim drevnim vremenima. Zašto ovo kažem, jer su i očevi psihoanalize tvrdili da je bolest usmerena na nekoga. Na nekog voljenog, važnog, značajnog. I rešavanje konflikta u odnosima vodi ka isceljenju. 

Uopšte, najbolji lek je voljeni čovek. Čak i ako je ljubav tajna, nije bitno. Čak i njegov portret će olakšati stanje; a pažnja i nežnost - potpuno će ga izlečiti. Ako je neko bolestan, nije dovoljno voljen. A u duši je - žudnja za voljenim. 

I desetine ljudi, želeći da ozdravi Čovek, traže samo jedno, najvažnije za njega - da ga nađe. Nađe i izleči. Da ga nazove ili napiše pismo neko ko ga može izlečiti. Zbog koga srce tajno plače...“ 

Anna Kirjanova

Izvor: Blog BebaMur 

Priredila: Nadica Janić




недеља, 15. март 2020.

DRENKINA "ČARSKA" DECA


LJUDI I VREME (10)



Dr Drenka Janić sa bebom Anom Bugarinović


DRENKA IZ UŽICA - SINONIM ZA HRABROST 
Posle četiri dečaka, doktorka i ćerku donela na svet CARSKIM REZOM


U sali užičke bolnice u kojoj je ni sama ne zna koliko puta prirodom posla prisustvovala porođajima Drenka Janić je prošle nedelje postala majka. Peti put, a svaki je bio rizičniji od onog prethodnog. Na način koji se ne sreće često i koji traži hrabrost, a nju može da podstakne samo neizmerna ljubav prema deci.

Pre 12 godina na svet je donela prvenca Vuka. Za njim su došli Bogdan, Nikola i Dušan. Četvorica braće u četvrtak su dobili sestru, zdravu i pravu, lepu kao lutku.

Mališanka još nema ime, ali mnogo važnije je da je porođaj, iako rizičan, prošao kako se samo poželeti može. I peti put Drenka se porodila carskim rezom. Zahtevnu operaciju izveo je tim užičke bolnice koje srećna majka odlično poznaje i sa kojima učestvuje u porođajima. I ona je lekar anesteziolog, zaposlena u Opštoj bolnici Užice.




- Uživam u majčinstvu. Lepši je, radosniji i dinamičniji život sa više dece. Istina, nekada je stresniji, ali to pada u drugi plan kad čuješ koliko te usta zove majkom. Ništa nije strašno petoro dece imati u kući - pričala je dan posle porođaja i hrabrila druge majke dr Drenka Janić.

Nezapamćeno u doba kada se sve manje dece rađa, a u užičkoj bolnici je svake godine oko 20 porođaja manje, ona je druga porodilja koja je u poslednja tri i po meseca i peto dete rodila carskim rezom.

- Retko se dešava da jedna žena rodi petoro prirodnim putem, a kamoli carskim rezom. On nosi rizik povreda mokraćne bešike, tankih i debelih creva, donjeg uterusnog segmenta materice koji posle svakog porođaja postaje sve tanji i tanji i stvara opasnost od pucanja i daljih komplikacija koje su rizične za život i majke i bebe - objašnjava dr Vladislav Tripković, zamenik načelnika Službe ginekologije i akušerstva i šef operativne ginekologije u užičkoj bolnici.




Drenkina ćerka, teška 3.200 grama i duga 51 centimetar, na porođaju je dobila devetku. Sva četiri njena brata iz maminog stomaka izvadio je dr Boško Ristanović, a nju dr Mirjana Paunović Kokošar uz pomoć anesteziologa dr Zorice Bošnjaković i anestetičarke Jelene Raković.

- Posle prvog carskog reza znala sam da će i svaki naredni biti na ovaj način i da je na svakom sledećem porođaju rizik sve veći. Kolege ginekolozi sa kojima sam bezbroj puta bila u porođajnoj sali nisu morali da mi objašnjavaju koliko može komplikovano biti ako se više puta porodiš carskim rezom. Lekar sam, znam ja to veoma dobro. Ali opet, ljubav prema deci i milina koju nosi majčinstvo su prevagnuli. Opušteno sam otišla na porođaj i imala veliko poverenje u kolege - kaže dr Drenka Janić.

Sa ljudima kojima odaje zahvalnost poslednji put je pre odlaska na trudničko bolovanje bila 10. januara. Sa stomakom do zuba, u osmom mesecu trudnoće, dala je anesteziju jednoj porodilji. Četrdeset dana kasnije u porođajnoj sali pojavila se kao pacijentkinja. Odvažna i dična da se peti put porodi. Nije prošlo dugo, a u naručju je držala svoju princezu.

U karijeri anesteziologa učestvovala je u četvrtom porođaju jedne majke, ali ne i u petom. Iskustvo koje do sada nije doživela kao lekar doživela je kao majka.

Neće Drenka, kaže, rađati više. Da je u četvrtak zakmečao i peti sin, mada je znala da nosi ćerku, ništa to ne bi promenilo u njenoj odluci. A dečak ili devojčica – svejedno joj je. Dete je dete. Samo, dodaje, biće interesantno kako će braća dočekati sestru. Drenka će ove sedmice kući, a sinovima će morati da objasni da sa prinovom neće biti uskraćeni ni za milimetar pažnje i ljubavi koju su do sada imali.

- Samo je Nikola radostan saznanjem da mu u kuću stiže seka. Ostali nisu baš oduševljeni jer se plaše da će ih plač bebe buditi noću. Nikola je najavio da će biti ljubomoran jer više neće biti najmlađi - grlila je ćerku i pričala o sinovima dr Drenka Janić.

Novembra prošle godine u užičkoj bolnici peti put carskim rezom porodila se i Amela Šabanović iz sela Kladnica kod Sjenice. Posle četiri ćerke, ona i njen suprug Alija dobili su sina Maida. Nije ih pokolebalo ni kada su im lekari još posle drugog deteta rekli da je opasno po Amelu da više rađa. Važno je bilo Šabanovićima da u kući imaju muškog potomka.

Vladimir Lojanica, 25. februar 2020.

Izvor: Blic



Drenkina „carska“ deca (VIDEO)
(Sevojno, Užice)

Starije generacije pamte da su, ne tako davno, u selima širom Srbije porodice imale i po desetoro dece. Danas se parovi retko odlučuju i za treće, a posebno za četvrto ili peto dete. Drenka i njen suprug Relja iz Sevojna imaju petoro dece – četiri dečaka i jednu devojčicu i svi su rođeni carskim rezom.

Drenka Janić odrastala je kao jedinica, kao lekar u užičkoj bolnici prisustvovala je brojnim porođajima i oduvek je želela veliku porodicu. Nazivaju je majka hrabrost jer se osmelila da svoje petoro dece rodi carskim rezom.

„Možda zbog mojih godina, 46, da je sada bilo rizičnije, ali ja nikada nisam imala nikakvu patologiju u trudnoći niti bilo kakve komplikacije u trudnoći i prilikom porođaja, tako da što se mene tiče to je uvek bilo ok“, počinje svoju priču dr Drenka Janjić dok u rukama drži svoje peto dete, devojčicu Anu.

Pored četiri dečaka i tek rođenom devojčicom previše je posla i obaveza. Radni dan im počinje u šest odvoženjem decu u školu i vrtić pravljenjem ručka, brigom oko bebe, pomaganjem oko izrade domaćih zadataka. Završava se u deset uveče, a da bi sve funkcionisalo kako treba neophodan je dobar plan.

„Planer i 15 do 20 minuta se svakog dana posveti tome. Da se vidi gde ko i kada ide da se to izlista da neko ne bi zakasnio ili nešto zaboravio“, objašnjava Drenka kako su napravili red da bi sve funkcionisalo.

Svako dete ima svoje želje, potrebe, navike. Najstariji Vuk ima 12 godina, a najmlađa Ana tek dvadesetak dana. Tu su i Bogdan, Nikola, Dušan. Četvorica dečaka uigran su tim pa je bilo straha kako će se navići na bebu.

„Ranije sam se malo plašio da će me buditi noću, ali sada sam se navikao i postalo je lakše“, kaže najstariji Vuk.

Sva deca imaju svoja zaduzenja u zavisnosti od zelja i interesovanja, ali u kuci svi mroaju da rade.

„Nekad peremo sudove, usisavamo kuću. Kad krenemo u školu ono što ima u kanti za smeće ponesemo i bacimo u kontejner. Raspremim sebi krevet, pomažem joj da raspremi kuću i sebi igračke“, objašnjavaju Bogdan i Dušan, dok je Nikola izbegao ovo snimanje jer je otišao na rekreativnu nastavu.

Život u porodici sa mnogo dece ima brojne prednosti pre svega sa sobom nosi dozu opuštenosti u njihovom odgajanju, uvek je veselo, deca nisu usmerena samo na sebe i nauče da dele i da brinu o drugima.

„Nekad ima malo problema kao i kod svake braće, ali u principu sarađuju. Valjda što ih ima mnogo pa nauče da sarađuju, da se ne svađaju jer nemaju gde da pobegnu jedni od drugih“, kaže glava porodice Relja Bugarinović i dodaje da u kući ne postoji podela poslova na muške i ženske,

Drenka Janić ispunila je svoju želju da ima mnogo dece. Uživa u višestrukoj ulozi majke i tvrdi da je život lepši sa više dece. Kaže da je presrećna kada ih pogleda zajedno i veruje da će oi uvek biti tu jedni za druge – i u dobru i u zlu.

Snježana Ostojić, 13. mart 2020.



Priredila: Nadica Janić (Drenkina mama)