среда, 14. новембар 2018.

LJUBAV


Iz sveske na široke linije (22)



"Čežnja"
(kolaž, koža na lesonitu, 50 x 50 cm)
Autor: Nadica Janić

Vreme odmiče, neumitno, ali se u spirali života neprestano vraća na početak. Mi živimo sve naše živote, mi smo i dete, i mlado biće, i staro biće u istrošenom telu. Ali naša duša je uvek mlada, uvek u svim bojama i svim vremenima našeg postojanja.

Duhovna veza, najviši nivo ljubavi, nekima je nedostižna. Prizemljene strasti, zadovoljenje tela i požude je trenutak, a Ljubav kao Blagodat nadahnjuje, otvara sve mogućnosti izražavanja, inspiriše, daje snagu i polet.

----------

Pre ovog života bili smo Jedno. Davno, tamo daleko, iza duge. Voleli smo se kao dečak i devojčica, kao krhka devojka i visok momak. U ovom životu, naše senke su bile blizu a u duši prazne, željne ljubavi.

Oboje smo tražili biće svoje duše. On je voleo, grlio, ali to nije Ona, govorio je u sebi. Smenjivali su se bol i sreća i prazne duše se pitao gde je Ona, ona sa kojom će da uzleti zauvek.

Znala sam da živi negde daleko, iza duge i pisala sam pesme o njemu, sanjala ga, zvala ga Leptirom, zvala ga Senkom... I jednom, u sasvim drugom svetu, nestvarnom, varljivom, svetu reči i slike, ugledala sam njegovo lice. Te usne su me ljubile! Duša je zatreperila i jedan glas, Glas Ljubavi je šapnuo - ON. 

Ali, bilo je kasno!
Jedan klik i OFF!


Nadica Janić




Нема коментара: