петак, 19. март 2010.

POŠTAR DRAGAN


Susret (3)


Dragan Arsić
Foto: Nadica Janić

Podsetići Vas na priču Zvona Gračanice. Od tada, mnogo toga se desilo u Draganovom životu. Ostali su tragovi na licu, seta... Umrla mu je majka. Sagradio je kuću u Starim Banovcima. Otac i brat su ostali u Gračanici.

„Deca mi daju snagu. Ponosim se mojom decom", priča mi juče. "Doneću ti svesku da pročitaš šta je moj sin napisao. Kaže, plakala su neka deca kada je čitao pred razredom. I ja sam plakao kada sam čitao. Nisam znao šta moj sin oseća. Mali je da tako misli!“

Danas mi je doneo Andrijanine i Katarinine diplome i sertifikate sa takmičenja i Aleksandrovu svesku.




U ZAVIČAJU – MEĐU SVOJIMA

Ah, sada mi se duša topi kada pomislim na moju Gračanicu. Sada bih zaplakao kad bih zažmurio i video u mislima tamo gde sam prvi put zaplakao kao beba u Prištini.

Celo moje detinjstvo zasnovano je na kosovskim korenima. Krstio sam se u najlepšem manastiru na svetu, u Gračanici. I dan danas ona blista nekim zlatnim sjajem koji ima sa Šar-planine, iz Obilića, iz Preševa, a najlepši pogled ima iz Peći. Samo još više bi sijala kad bi tamo bilo naših ljudi, koji su otišli bez traga 1999-te. Njihov zavičaj je uvenuo, sada mi se srce cepa kada pomislim na njih, a sa druge strane sam srećan jer je moj zavičaj sačuvan. Tamo ptičice drugačije cvrkuću nego ovde. Sunce mi se tamo smeši, dok ovde ne. Tamo se drveće miluje, ljubi. Tamo je sve drugačije. Moja familija je još dole, strepe u strahu da ih neko ne napadne. Svako dete tamo više plače nego ovde. Jer je ovde sve tiho i povučeno, jednom rečju umiljato.

Kada dođem na Kosovo, uvek se prekrstim jer mi se nekad misli okrenu na onu crnu stranu, koja kaže: „Nikad se više nećeš vratiti.“ Ta rečenica mi ostavlja veliku rupu u životu. Ona mi ništa ne može jer me greje moja kuća dole, moj manastir, moja rodbina koja je tamo.

Ne mogu da poredim ovo ovde i ono dole jer je ono dole moja svetinja, moj zavičaj koji mi se u snovima javlja u najlepšem svetlu, na najlepšoj pozornici ali ne iznenađujem se jer je to moj zavičaj.

Aleksandar Arsić, rođen 1997. godine

Školski rad iz srpskog jezika
napisan 17. marta 2010. godine



Priredila: Nadica Janić

11 коментара:

Миррослав Б Душанић је рекао...

„Kada dođem na Kosovo, uvek se prekrstim jer...“ - колико љубави, вјере, традиције, наде, васпитања и стрхопоштовања у овом младом бићу. То ме подсјети на мог оца, кад год би одлазио из куће или се у њу враћао, он се побожно крстио и нечујно изговарао само њему познату молитву.

anima.art је рекао...

Hvala, dragi Miroslave, na komentaru.
Raduje me što sa Vama delim svoja razmišljanja. Upravo je ovo što ste rekli poruka moga posta.

Lara Rostov је рекао...

Sretan je otac koji ima takvu decu!Priča malog-velikog Aleksandra je zaista govor duše, od koga mi je srce zadrhtalo....

Arsic Aleksandar је рекао...

ja sam Aleksandar,Draganov i Radin sin, na casu me je nesto inspirisalo da pisem o svom zavicaju,skoro svi drugovi u razredi su plakali,a ja dok sam ga citao pustao sam suze...

anima.art је рекао...

Hvala, Aleksandre što si nam se javio. Podelili smo sa Tobom emocije koje su zaista prejake za Tvoje godine.
I dalje život gledaj sa lepe strane, gaji nadu, veru i ljubav u svom srcu... Božja pravda je neizmerna a praštanje je najveća vrlina.

Savko Pećić Pesa је рекао...

Шта рећи, него дивне причице, које пријањају за душу.Поздрав од Савка !

anima.art је рекао...

Hvala Savko na ovom podsticajnom komentaru.
Puno Vas pozdravljam!

Анониман је рекао...

Јављам се опет после дуге 3 године, хвала вам свима на лепим коментарима, у знак захвалности сам вам написао и ово. Александар Арсић


С-сретоше се две војске на Косово Пољу, сретоше се две небеске силе.
Р-рече Вук, Обилићу српски соколе та крила ћеш на Видовдан подарити Турцима!
Б-беше то клетва која покрену жар у срцу јуначкоме!
И-и сутра ће се на Видовдан показати ко је ко! И твој и мој траг ће остати урезан ко у снегу.
Ј-јесте тако и беше показа се ко је јунак а ко своја крила предаде Турцима.
А-а ово вам је браћо света српска земља на коју своју част остави Обилићу Милоше !

anima.art је рекао...

Hvala, dragi Aleksandre!

Анониман је рекао...

Написао сам и ово.
К-Книне граде и Тврђаво стара
Р-Рогатицо до Равних Котара
А-Ајде брате попиј коју и убиј у срцу тугу
Ј- Ја не могу мили брате када нисам у Подлугу
И-Има једно под Грмечом село ђе је живело најбистрије врело
Н-Нема раја без роднога краја нит милине без Крајине
А-А неће те угасити нико не дамо те Српска Републико!
Поздрав! Александар Арсић

anima.art је рекао...

Hvala, Aleksandre!

Svet se menja.
Mlad si. Budi kosmopolita.
Svi mi smo na ovoj prelepoj Lopti i niko nam je neće uzeti.

Topao pozdrav,

Nadica