Milica i Nadica
Blagoslovenom danu prethode iskušenja i trenuci osećaja sićušnosti i nemoći u ovom tamnom beskraju. Postoje dani otkrovenja. Istina života ispisuje krug. Zatvara polja patnje, bespomoćnosti, usamljenosti. I u krug Svetlosti šalje nam osobe iz čijih reči dobijamo saznanja, otvoren put.
Oko mene i u meni ovih dana samo praznina koja podrhtava. Prazne ulice, prazna prodavnica, prazna kuća… Pratim vesti o protestu mladih i blokadama u Srbiji i o užasnoj nesreći u Severnoj Makedoniji gde je u diskoteci izgorelo i teško povređeno mnogo mladih ljudi i dece. Nije mi dobro - ni fizički, ni psihički… I poziv, telefonski poziv, od drage osobe. Od Milice, moje sestričine. Spojile su nam se duše. A reči ne dolaze od nas, dolaze od Svemogućeg, od Stvoritelja, večno prisutnom u duši.
„I beše Reč!
I Reč beše od Boga…“
I dan blagosloven posta.
Nadica Janić