среда, 14. јун 2017.

KAD REKA PROCVETA


Ljudi i vreme (8)

Tisa je procvetala insektima ljubavi. Rađaju se i žive samo jedan dan. Pare se i u tom ljubavnom grču umiru. (Vojislav Ananić)




LJUBAVNI PLES NA TISI

Priča iz knjige Vojislava Ananića
"Pusta sećanja"  

Ovih dana svi oni koji imaju tu čast da stanuju pored reke Tise, dive se prirodnom fenomenu, kada insekt zvani tiski cvet, koji tri godine živi u mulju, u zavisnosti od temperature vode i vodostaja, izađe u rojevima na površinu reke kako bi produžio vrstu. Ti oblaci žućkasto belih leptirića liče na cvetove bagrema, pa se verovatno zbog toga insekt i naziva vodeni cvet.

U početku rojeve formiraju mužjaci, koji se pritom haotično kreću u vazduhu. Nešto kasnije u roj uleću i ženke, te mužjaci usmeravaju svoj let ka njima. Borba za ženku je žustra, pa jedna ženka može biti meta i za 20 mužjaka. Prilikom sparivanja, mužjak obgrli ženku odozgo i pridržava je srpastim nastavcima trbuha i tako izvesno vreme lete spojeni u ljubavnom zagrljaju. Mužjaci umiru odmah nakon parenja, a ženke nakon što polože jaja. Iz jajeta se razvije larva za oko 45 dana i ukopava se u glinovit supstrat gde će proživeti tri godine. Do rojenja neće doći ukoliko je vreme oblačno, kišovito ili vetrovito.

Tada Tisa izgleda kao da vri, prekrivena hiljadama sićušnih cvetića. To se naziva cvetanje Tise. Svi posmatrači ostaju bez daha. Negde između 5 i 6 sati popodne, kada se nagoveštava zalazak sunca, pojavljuju se prvi cvetovi. Na delu sa glinovitim koritom pojavljuju se najpre larve mužjaka, iz kojih se za nekoliko sekundi izlegu insekti, leptiri. Izlaze iz svoje košuljice. Malo kasnije se pojavljuju i larve ženki i tada počinje jedinstven prizor na Tisi, ljubavni ples, posle kojeg mužjaci brzo umiru. Za samo nekoliko minuta, bude ih toliko da se ništa ne čuje do njihovih lepeta krila. Ženke lete još izvesno vreme uzvodno, a zatim se spuštaju na površinu vode i odlažu 6000 – 7000 sitnih jajašca koja brzo tonu na dno reke, a onda umiru i one.

Nakon nekog vremena, sve se smiri. Predstava je gotova. Sva akumulisana energija za poslednje tri godine potroši se nakon nekoliko minuta. U isto vreme to rade možda na stotine hiljada insekata. Jaja koja ženka posle oplodnje položi u vodu su spljoštena, diskoidnog oblika. Individualni razvoj od jajeta preko larve do odrasle jedinke traje oko tri godine, pri čemu se jedinka može presvući dvadesetak puta. Iz oplođenih jajašca se za dve – tri nedelje izlegu larve, koje se ukopavaju u glinoviti deo korita reke gde buše kanale koji im preko dana služe kao sklonište, dok noću izlaze napolje i hrane se biljnim i životinjskim ostacima. Posle tri godine, larve isplivavaju na površinu vode, poslednji put se presvuku i preobražavaju se u odrasle. Tad započinju ljubavni let. Život odrasle jedinke se kreće od nekoliko sati do jednog dana. Onda uginu. Dakle, ti insekti se pojavljuju samo sa jednim ciljem, da produže vrstu. Kao da i reka tada promeni svoj miris koji bude pomalo slatkast.

Tiski cvet Palingenia longicauda je insekt koji danas naseljava samo delove Tise i njenih pritoka. Kažu još i u Kini, u reci Jangcekjang. Prisustvo P. Longicauda je indikator čiste i nezagađene vode. Ti vodeni cvetovi su najprimitivniji krilati insekti koji su u daljnjem srodstvu sa vilinim konjicem. Ova prastara grupa tiskog cveta je živela na zemlji još pre 290 – 350 miliona godina i zato je danas nazivaju i živim fosilom. Veličina larvi i odraslih jedinki tiskog cveta iznosi oko 4 cm. Ženke su sitnije, sa nežnijim i mekšim telom. Glava razvijene larve je žute boje, a na njoj su krupne crne oči. Antene su žute, kao i telo. Imaju dobro razvijen usni aparat za grickanje sa dva para zubaca. Na abdomenu, na bokovima tela, larve imaju 7 pari listolikih škrga, koje mogu da vibriraju kako bi pospešile dotok kiseonika. Noge larvi su razvijene za kopanje jer se one „ubušuju“ u podlogu. Pošto se odrasle jedinke ne hrane, creva ispunjena vazduhom, olakšavaju im letenje. Tada koriste energiju nakupljenu u larvenom stadijumu. Intenzivno se razvijaju polni organi i pojavljuju se dva para krila i mišići za pokretanje. Krila su jednobojna, staklasta, svetlo smeđa, a raspon raširenih prednjih krila je oko 55 mm. Krila ženki su nešto prozirnija, sivkaste boje. Na kraju tela odraslog insekta je trbušni nastavak (rep).

Tako je taj ljubavni ples na Tisi trajao čitav dan, pa i sutradan. Trećega dana leteli su manji rojevi iznad reke, a najveći deo je već uginuo i plutao, ili je potonuo u vodu. Na obali je ostao sloj uginulih sad već posivelih ljubavnika, koji je prekrio zemlju. Iako se insekt tiski cvet smatra jednodnevnim, on živi pune tri godine, skoro sve vreme kao larva na glinovitom dnu reke pripremajući se samo za jednu stvar koju bi trebao da postigne tokom samo jednog dana – produženja vrste. Ni manjih insekata, ni većih ljubavnika, ni većeg instinkta za potomstvo, a ni kraćeg života u poređenju sa ostalim živim stvorovima.

Tiski cvet rado jedu ribe, a naročito larve. Zato ih pecaroši vade specijalnim limenim „pikslama“ koje su pričvršćene na dugačku motku, te kasnije koriste kao mamac na udici.

Svake godine ako vremenski uslovi dozvoljavaju da se pojavi tiski cvet, u svim gradovima pored Tise, turističke organizacije obeležavaju taj fenomen. Tada dođu i mnogi posmatrči iz drugih krajeva. Neki su od toga napravili čitavu turističku atrakciju kada uveče pale i puštaju sveće u Tisu, zaklinjući se u svoju ljubav prema supružniku ili svom budućem. Tako rade npr. u Novom Bečeju.


TRI GODINE U BLATU ZA SAT “LJUBAVI”

Palngenia longicauda je prirodni fenomen, koji osim na reci Tisi u Severnom Banatu i Potsju i Tamišu (u gornjem toku) postoji još u Velikoj žutoj reci u Kini. Ukoliko su vremenski uslovi povoljni, što znači da nivo vode nije previsok, da tih dana nema mnogo kiše ni vetra i da reka nije zagađena, sredinom juna počinje rojenje. Prva dva dana ciklusa to je sporadična pojava, da bi od trećeg do petog dana dosegla svoj vrhunac, a onda, poslednja dva dana, nad rekom pojavljuje se tek po neki cvet. Ponekad se, dešavalo da reka ponovo "procveta" i u julu.


Vodeni cvet (Palngenia longicauda)

Tamiški cvet je insekt sivkasto - beložute boje, vižljastog tela, dužine nekoliko santimetara. To je najkrupnija vrsta jednodnevnica. Telo mu je dugačko 40 a raspon krila 55 milimetara. Repovi jedinki veći su od dužine tela, čak i dvostruko duži, a čine ovog insekta lepršavim, raskošnim, prosto rečeno, lepim. Mužjaci imaju i srpaste kanđže, kojima se kače na ledja ženke dok se pare. Ženke su nešto manje i više sivo-žute boje.



Vodeni cvet, Tamiš 
(Foto MyCity.rs Blog autora Dušan)

Iako se insekt Palngenia smatra jednodnevnim, on zapravo živi tri godine, od čega skoro sve vreme kao larva na glinovitom dnu reke i to isključivo tamo, jer ga na peskovitom ili muljevitom dnu nema. Prvo izlaze mužjaci. Oni se kao larve u beličastoj čauri pojavljuju na površini vode. Jedan, pa drugi i sve tako više desetina hiljada. U roku od nekoliko minuta, kao podmornice, niotkuda, pojavljuju se ružne larve, od kojih, za samo minut postaju divni leptiri. Mužjaci izranjaju na površinu vode i skidaju svoju ljušturu. Potom uzleću besprekorno, onako vlažnih krila, i odlaze do obližnjih grana stabala na obali, gde se još jednom presvlače i suše. Nekoliko minita posle toga, rojevi cveta vraćaju se ka površini vode gde ih već čekaju ženke koje se samo jednom "presvlače". Tada započinje svadbeni let...



Svadbeni let insekta ljubavi

Čitavog svog života ovi insekti se pripremaju da urade samo jednu stvar - da produže svoju vrstu. Oblaci insekata kovitlaju se, a nad mirnom rekom, od lepeta krila desetine hiljada jedinki - cveta, ni talasi se ne čuju. Posle ovog ritualnog parenja ženke padaju na vodu i tu opstaju još neko vreme, taman toliko da polože jajašca, a mužjaci iscrpljeni uginu ili postaju lak plen lastama, rodama, galebovima i gramzivim ribama. Naime, ovi insekti uopšte nemaju usta, ni organe za varenje i žive dok postoji energija koju su akumulirali još kao larve. Svaka ženka položi oko 6 - 7.000 jajašca, koja padaju na glinovito dno, gde će naredne tri godine živeti i čekati svoju šansu da produže vrstu.

Oni su inače, omiljena riblja hrana, pa tako kad reka cveta, riba slabo "grize". Ribari ih i danas sakupljaju i suše i koriste kao najkvalitetniji mamac. Kada ima cveta, onda je to najbolji i najsigurniji znak da je reka zdrava i da se obnavlja.

Izvor: Blog autora Dušan, MyCity.rs


Za SRPSKU TELEVIZIJU USA priredila: Nadica Janić 

Veza: STV USA


Нема коментара: