четвртак, 11. октобар 2012.

PLAVA SVESKA


Iz sveske na široke linije (18)


„Plava sveska“ i nije „plava“.
Velika, neugledna svaštara.
Snovi su plavi,
blistavi i večni
u mojoj „Plavoj svesci“.

Kao zabluda,
kao razočaranje,
kao neutešnost
su zgužvane korice
rokovnika iz 1989...

Zatvarala sam ga
u najdublju fioku,
govorila – „Neću više!“
Uzalud je...
A onda opet -

ujutro, uzimam rokovnik
i pišem plave snove
u „Plavu svesku“
i lakše mi je -
On i Ona postoje...

kao što postoji
požutela bela hrizantema,
iz jednog oktobra,
ispresovana i sačuvana
u „Plavoj svesci“,

kao što postoji san
o jednom plavom oktobru
kada će On otkinuti uz put
plavu hrizantemu
i staviti u Njenu belu kosu.


Nadica Janić




среда, 10. октобар 2012.

MIHOLJSKO LETO

... a priča teče dalje (32)


Zvuk neke daleke muzike i cika dece.
Miris pekmeza od šljiva, pečene paprike...
Šum lišća i užurbani let ptica.

Suva zemlja iščekuje dodir lišća.
Dunav se pritajio ispod niskih oblaka
i čuva tajnu usamljenih Senki.

Miholjsko leto - kao lepota koja nestaje,
kao poslednja ljubav, kao propadljivost života...
Tajna večnog kruga u crvenom sutonu.


Nadica Janić





Poslednji dan u letnjoj haljini.
Ne volim jesen... i nestajanje.
Plašim se magle i krika vrana.