недеља, 23. септембар 2012.

SAT

... a priča teče dalje (31)


Šta je život čovjeka spram kucanja sata?
Krhko i lomno savitljiva vlat.
Odlaze ljudi, zatvaraju za sobom vrata,
u samoći sobe ostavljeno, mudro kuca sat.

Zamire poslednji uzdah na usni od voska.
Sklapaju se ruke, svijeća svjetluca.
A ura kuca, mirno kuca i kuca,
tišina je u sobi kao noć seoska.

Zvone čaše. Gozba. Stolnjaci i vino.
Viču ljudi. Radost. Ure idu.
A sat kuca, govori na zidu

staru pjesmu o protjecanju pijeska
što iz ruke smrti teče, iskri se i ljeska.

Miroslav Krleža




"Vreme"
(mix media; 15 x 10 cm)
Autor: Nadica Janić



Priredila: Nadica Janić

субота, 22. септембар 2012.

TRENUTAK

... a priča teče dalje (30)


"Ako shvatim da večnost silazi kao blagoslov od Boga, kao vrsta svetlosti koja ne stari, da vreme dolazi od Satane, koji je leva strana Hrama, zaključićemo da na određenom mestu može doći do "zlatnog preseka" večnosti i vremena.

Na tom mestu krsta, gde se vreme i večnost seku, vreme se za trenutak zaustavlja, da bi ga blagoslovila večnost. 

I to je sadašnji trenutak. 

Van tog sadašnjeg trenutka u bivšem i budućem vremenu nema života, niti ga je ikada bilo, niti će ga biti."

Milorad Pavić




"Trenutak"
(mix media; 15 x 10 cm)
Autor: Nadica Janić


Priredila: Nadica Janić

среда, 12. септембар 2012.

SVET TIŠINE

... a priča teče dalje (29)


U večnom traganju
za Smislom i Istinom
poslušati zov Daljine.

Ostaviti iza sebe šum
uzaludnih koraka
za svojom  Senkom.

Otploviti  iza Sna.
Potonuti u dubine Zaborava
i pretvoriti se u Tišinu.
  

Nadica Janić

  


"Svet tišine"
(asamblaž; 7,5  x 10  cm)
Autor: Nadica Janić



недеља, 9. септембар 2012.

ODA NOĆI

... a priča teče dalje (28) 


Ne plašim te se
kad tiho dolaziš
u crnom plaštu.
Ličiš na umiranje,
ali vraćaš se uvek...
i daješ mi nadu
u nova Jutra.


Nadica Janić




"Oda noći"
Foto: Nadica Janić


уторак, 4. септембар 2012.

AKO ME TI PRIPITOMIŠ...

... a priča teče dalje (27) 


 „Ali, ako me ti pripitomiš, moj život će biti kao obasjan suncem. Upoznaću bat koraka koji će biti drukčiji od svih ostalih. Drugi koraci me teraju pod zemlju. Tvoj će me kao muzika pozivati da izađem iz rupe. A zatim pogledaj! Vidiš li tamo dole, polja puna žita? Ja ne jedem hleb. Za mene žito ne predstavlja ništa. Žitna polja ne podsećaju me ni na šta. A to je žalosno! Ali ti imaš kosu boje zlata. Biće divno kada me pripitomiš! Žito, koje je pozlaćeno, podsećaće me na tebe. I ja ću voleti šum vetra u žitu...

Lisica ućuta i dugo gledaše malog princa:

- Molim te... ,  pripitomi me, reče ona.

- Vrle rado, reče mali princ, ali nemam mnogo vremena. Treba da pronađem prijatelje i da se upoznam s mnogim stvarima.

- Čovek poznaje samo one stvari koje pripitomi, reče lisica. Ljudi nemaju više vremena da bilo šta upoznaju. Oni kupuju gotove stvari kod trgovaca. A kako nema trgovaca koji prodaju prijatelje, ljudi više nemaju prijatelja. Ako hoćes prijatelja, pripitomi me!

- Šta treba da radim?, upita mali princ.

- Treba da si veoma strpljiv, odgovori lisica. Najpre ćes sesti malo dalje od mene, eto tako, na travu. Gledaću te krajičkom oka, a ti nećes ništa govoriti. Govor je izvor nesporazuma. Ali, svakog dana, sešćeš malo bliže...

Sutradan mali princ ponovo dođe.

- Bilo bi bolje da si došao u isto vreme, reče lisica. Ako dolaziš, na primer, u četiri sata popodne, ja ću biti srećna već od tri sata.“


MALI PRINC

Saint Exupery



"Ako me ti pripitomiš..."
(akvarel na papiru; 40 x 40 cm)
Autor: Nadica Janić 



"I ja ću voleti šum vetra u žitu...
(akvarel na papiru; 40 x 40 cm)
Autor: Nadica Janić 


Priredila: Nadica Janić