петак, 19. март 2010.

POŠTAR DRAGAN


Susret (3)


Dragan Arsić
Foto: Nadica Janić

Podsetići Vas na priču Zvona Gračanice. Od tada, mnogo toga se desilo u Draganovom životu. Ostali su tragovi na licu, seta... Umrla mu je majka. Sagradio je kuću u Starim Banovcima. Otac i brat su ostali u Gračanici.

„Deca mi daju snagu. Ponosim se mojom decom", priča mi juče. "Doneću ti svesku da pročitaš šta je moj sin napisao. Kaže, plakala su neka deca kada je čitao pred razredom. I ja sam plakao kada sam čitao. Nisam znao šta moj sin oseća. Mali je da tako misli!“

Danas mi je doneo Andrijanine i Katarinine diplome i sertifikate sa takmičenja i Aleksandrovu svesku.




U ZAVIČAJU – MEĐU SVOJIMA

Ah, sada mi se duša topi kada pomislim na moju Gračanicu. Sada bih zaplakao kad bih zažmurio i video u mislima tamo gde sam prvi put zaplakao kao beba u Prištini.

Celo moje detinjstvo zasnovano je na kosovskim korenima. Krstio sam se u najlepšem manastiru na svetu, u Gračanici. I dan danas ona blista nekim zlatnim sjajem koji ima sa Šar-planine, iz Obilića, iz Preševa, a najlepši pogled ima iz Peći. Samo još više bi sijala kad bi tamo bilo naših ljudi, koji su otišli bez traga 1999-te. Njihov zavičaj je uvenuo, sada mi se srce cepa kada pomislim na njih, a sa druge strane sam srećan jer je moj zavičaj sačuvan. Tamo ptičice drugačije cvrkuću nego ovde. Sunce mi se tamo smeši, dok ovde ne. Tamo se drveće miluje, ljubi. Tamo je sve drugačije. Moja familija je još dole, strepe u strahu da ih neko ne napadne. Svako dete tamo više plače nego ovde. Jer je ovde sve tiho i povučeno, jednom rečju umiljato.

Kada dođem na Kosovo, uvek se prekrstim jer mi se nekad misli okrenu na onu crnu stranu, koja kaže: „Nikad se više nećeš vratiti.“ Ta rečenica mi ostavlja veliku rupu u životu. Ona mi ništa ne može jer me greje moja kuća dole, moj manastir, moja rodbina koja je tamo.

Ne mogu da poredim ovo ovde i ono dole jer je ono dole moja svetinja, moj zavičaj koji mi se u snovima javlja u najlepšem svetlu, na najlepšoj pozornici ali ne iznenađujem se jer je to moj zavičaj.

Aleksandar Arsić, rođen 1997. godine

Školski rad iz srpskog jezika
napisan 17. marta 2010. godine



Priredila: Nadica Janić