уторак, 11. март 2014.

VODA – SIMBOL OČIŠĆENJA I DUHOVNOG ŽIVOTA


Duša slovenska (17)






















Voda predstavlja mesto nastanka svih egzistencijalnih potencijalnosti. Početak je i kraj svega u svemiru i predstavlja prvi oblik materije. Voda i vatra su dva elementa u sukobu koja će se na kraju prožeti i sjediniti. Predstavljaju ukupni polaritet u elementarnom svetu. Vatra i voda su povezani sa ocem nebom i majkom zemljom. Toplota i vlažnost su nužni za život, a „goruća voda“ je jedinstvo suprotnosti.

Voda simbolizuje vlažnost i cirkulaciju života, nasuprot smrtnoj statičnosti suvoće. Simbolizuje ponovno oživljavanje i ulivanje novog života, pa se otuda primenjuju obredi krštenja vodom, čime se simbolično spira i osvećuje novi život.

Vode vrela života izviru iz korena drveta života u središtu raja. Kao kiša, voda predstavlja plodnost, osemenjujuću moć boga neba. Kao rosa, označava duhovno okrepljenje i blagoslov. Ronjenje je simbol traganja za tajnom života. Hodanje po vodi označava prevazilaženje uslova pojavnog sveta. Prelaz preko vode je simbol prebacivanja iz jednog ontološkog stanja u drugo.Tekuća voda je „voda života“ ili „živa voda“ i simbolizuje je talasasta linija, spirala ili meandar. Uzburkne vode simbolizuju promene, iluziju i taštinu života.

Voda, kao i svi simboli, ima oprečno značenje. Ona je izvor života i izvor smrti – ona stvara i razara. U hrišćanskom predanju voda simbolizuje izvorište stvaranja. Ona je majka i materica. U Bibliji su zdenci u pustinji i vrela što se pokazuju nomadima, mesta radosti i čuda. Uz izvore i zdence zbivaju se najznačajniji susreti i kao sva sveta mesta, imaju jedinstvenu ulogu. Kraj njih se rađa ljubav i sanjaju venčanja... Pohod Jevreja i put svakog čoveka za vreme njegovog zemaljskog hodočašća, srasli su u njegovom spoljašnjem i unutrašnjem dodiru sa vodom, jer ona biva središte mira i svetlosti.

Stari i Novi zavjet slavi dobročinstvo vode. U Starom zavjetu voda je simbol života a u Novom zavjetu simbol Duha. Bog se upoređuje sa prolećnom kišom, s rosom koja cveću daje rast, sa svežim vodama koje teku s gora, s bujicom koja napaja. Pravednik je nalik na vrtove uz obale reke, na kedrove što rastu pokraj vode. Duša se javlja kao suva i žedna zemlja koja traži vodu. Čeka objavu Boga kao što isušena zemlja žudi da je natope kiše.

Bog daje i tajanstvenu vodu – mudrost. U srcu mudraca prebiva voda. On je nalik na bunar i vrelo a reči njegove imaju snagu bujice. „Srce je bezumnikovo kao vrč razbijen koji ne drži nikakve spoznaje.“ Po crkvenim ocima Duh Sveti uliva dar mudrosti u žedna srca. U Novom zavjetu Isus se otkriva kao Gospodar žive vode. On je izvor: „Ako je ko žedan, neka dođe k meni; i neka pije ko vjeruje u mene.“ Iz njegovih grudi izvire voda kao iz Mojsijeve stene. Na krstu, pod kopljem, potekla je Hristova krv i živa voda.

U hebrejskoj tradiciji „vode Tore“ su životodavne vode svetog zakona. Pri stvaranju sveta „duh Božji dizaše se nad vodama“. U hrišćanskoj tradiciji voda označava regeneraciju, obnovu, očišćenje, posvećenje, krštenje. Hrist je kladenac života. Živi izvor je Devica Marija. Voda pomešana sa vinom je, mešanje ljudskog i božanskog pri ovaploćenju. Hrist je vino, a voda je sjedinjenje duha u telu. Umerenost je u hrišćanskoj ikonografiji prikazana kao voda pomešana sa vinom.

Živa voda, voda života je kosmogonijski simbol, sadrži smisao večnosti i onaj koji pije živu vodu već učestvuje u večnom životu. Budući da živa voda očišćuje, isceljuje i podmlađuje, uvodi u večnost. Sveti Duh među različitim elementima odabira vodu jer od Stvaranja se javlja kao savršena, plodonosna i jedinstvena, sasvim prozirna tvar. Sama po sebi poseduje moć očišćenja te se smatra svetom.Otuda njena upotreba u obredima pranja. Svojim svojstvom briše svaki prekršaj i svaku ljagu.


Desanka Petrov-Morar, „Krštenje“
(1991, ulje na platnu; 30 x 40 cm)

Jedino voda krštenja ispira grehe i prima se samo jednom, jer se preko nje stupa u drugo stanje, u stanje novog čoveka. Odbacivanje starog čoveka ili smrt jednog istorijskog razdoblja upoređuje se sa potopom jer i on simbolizuje iščeznuće, brisanje: jedno doba nestaje, drugo nastaje. Uranjanje preporođava, dovodi do ponovnog rađanja. Uranjanje se upoređuje i s polaganjem Hrista u grob: nakon silaska u zemljinu utrobu on uskrsava. Uranjanje u vodu prilikom krštenja je novo rađanje u Duhu. 

Voda života je milost Božja. Ali voda može značiti i smrt. U Bibliji velike vode najavljuju iskušenja. Provale voda je simbol velikih nedaća. Voda smrti kažnjava grešnike a ne pogađa pravednike koji ne treba da je se plaše. 

Voda je simbol dvojnosti onoga gore i onog dole: vode kiše – vode mora. Prva je čista, druga prljava. Ako je čista, stvara dobro i očišćuje; ako je gorka, stvara prokletstvo. Reke mogu biti dobrohotne ili nemirne - pohotne što donose zlo i nered. („Opaki su poput mora uzburkanog.“ „Spasi me Bože: vode mi dođoše do grla.“ „U dugoko blato zapadoh.“) Gorke vode označavaju čemer srca. Čovek mora da prođe kroz gorke vode kad postaje svestan vlastite bede i da će se ta sveta gorčina promeniti u radost.   

U simbolici vode postoji podvojenost na površinu i dubinu vode. Plivati na površini znači biti izložen pogubelji života jer iz dubine vreba neman. Duboka voda (more, jezero) povezana je sa carstvom mrtvih ili krije natprirodna bića. Donje vode su simbol haosa, a gornje su oblast sjedinjujućih voda. Podvodno područje je simbol podsvesti. Izopačenje predstavlja mulj i blato. 

Zaleđena voda izražava stagnaciju, mrtvu dušu, nedostatak duševne topline, odsustvo osećaja koji oživljuje i stvara, a to je Ljubav. 


MOJA REKO

Šta žuboriš mi dok pijem tvoj vir bistar,
očima punih trava, šta odgovaram ti
nogama plašeći jato srebrnih riba,
punih bezglavog bega u vir viti!...

Čuješ li moj najnežniji šapat da te zagrlim vitku
i dugu i bistru, najčežnjiviju moju vodu,
dok ležim ti na tok, na tebe britku,
da ukradem ti toka slobodu...
i grlim, grlim te vitku.

A ti me ljubiš sve žešće zbog svega tog u meni
i opijaš me, najbolja reko dok bol tobom ode,
u beloj trenutnoj peni,
u neke druge vode...


Paun Petronijević
  



Dragan Mećavin,  „Pava“
(2000, ulje na platnu; 40 x 40 cm)   
  
O tome kako je banatsko mesto Opovo dobilo ime postoji u narodu i danas sačuvana legenda. Legenda se vezuje za lepu seosku devojku Pavu koja se utopila prelazeći preko Tamiša. Njen otac, seoski knez, idući pored reke dozivao je svoju jedinicu: „O, Pavo!“. Tako je nastao naziv „Opavo“ pretvoren kasnije u današnje „Opovo“. Ova legenda najverovatnije ima korene i u narodnom duboko zapretenom poimanju žrtvovanja, budući da po dalekim paganskim verovanjima reka traži i uzima žrtvu. Po predanju, Pava je devica uglednog roda, a žrtva je, po nepisanom pravilu, izabrana među čistim i najboljim. Za uzvrat, reke pružaju narodu bogate darove. Po istom verovanju, utopljena deca ili mlade devojke i mladići postajali su besmrtni. 

Dragan Mećavin (rođen 1964. u Opovu, službenik) je u plavim tonovima beskraja predstavio Pavu kao mladu devojku koja vaskrsava i stremi put neba, i na taj način izrazio shvatanje zajednice o žrtvi i besmrtnosti.


Izvor:

 PASTIR TRAŽI DNO NEBA

„Draganić“, Beograd, 2001.

Literatura:

F. Guirand - J. Schmidt, MITOVI I MITOLOGIJA
J.Chevalier - A.Gheerbrant, REČNIK SIMBOLA


Za SRPSKU TELEVIZIJU USA priredila: Nadica Janić

Veza: Arhiva STV USA Stari sajt
STV USA  Novi sajt