недеља, 8. април 2012.

NA KRAJU STAZE

Priče iz Usnulog grada (20)


Tražio sam te...
Lutao sam  po šumama sveta.
Urezivao tvoje ime u svako drvo.
Sudarao se... gazio...
Gazili su me... ranili...
I dalje sam te tražio.

Ostavili su mi dušu da bi te tražio.
I našao sam te... u magli...
kada me je telo bolelo, kada sam nestajao.
Zasvetlela si između drveća.
A ja sam hodao... Umoran.
Pružao sam ruke, a ti si nestajala.

Budio sam se u drhtavici.
Plakao bih... Hoću da budem jak!
Vratiću snagu, dušo.
Nisam još star.
Hodaću, stići ću te...
Ti si tu – na kraju Staze. Znam.



"Na kraju Staze..."
Foto: 
 Blanc & Noir


Sanjam te, dušo,
i san mi stvara maglu u pogledu. 
Nema nas nigde... a tražim te. 
Jedino si u mojim mislima.
Ostani tu -
iza zatvorenih kapaka.

Tvoja sam, jedini. 
Oduvek. 
Satkan si od mojih snova. 
Oživeo si iz moje bajke o Ljubavi.
Predajem ti se
i nestajem u tebi.

Ne moraš da me vidiš, 
ne moraš da me dodirneš, da me čuješ... 
jer i ti mene oduvek znaš.
Poznata sam ti 
iako me nikada poznao nisi.
Tvoja sam čežnja i san. 


Nadica Janić






4 коментара:

Анониман је рекао...

tu sam,citam i ponekad zaplacem...

anima.art је рекао...

Hvala, "Tajanstvena" na čitanju.
Ako moja iskrenost pobudi emocije, ako onaj koji čita prepozna istinu moga srca kao svoju i pronađe utehu u suzama - moje pisanje ima svrhu.

Đuro је рекао...

Iz dodira sa nekim od ovih pjesama, sve nisam čitao, i proznih fragmenata, zrači supitlnost, istančanost osjećaja i kazivanja.

No za dublji uvid potrebno je više toga pročitati, što danas malo tko radi. Svi žele biti čitani ,a veoma mali broj je onih koji čitaju. Čak i najbolji prijatelji ne čitaju radove svojih najboljih prijatelja!

Pozdrav Nadici!

anima.art је рекао...

Hvala, Đuro, na komentaru.

Srdačan pozdrav.

Nadica